Nije riječ o još jednoj dijeti ili trendu. Dvije savjetnice zdrave ishrane su se dosjetile da oblikuju ono što smo odavno znali i radili – jeli isključivo kada smo gladni.
Imate li osjećaj da sa svih strana slušate o zdravim navikama, zdravoj hrani i uvođenju zdravih navika?
Internet je izumio čitav pokret i ljude koji su život posvetili promovisanju zdrave ishrane.
Pročitate, poslušate, zainteresuju vas, znate da bi trebalo i da primijenite nešto od toga, ali jednostavno niste “taj tip”. Ne shvatate kako neko može da uživa u celeru i u potpunosti izbjegava slatkiše. Niste neko ko bi se odricao hrane i želite sebi da udovoljite u svakom momentu.
Svakako, na stranu sve dobre strane izbjegavanja slatkiša, potpuno je u redu imati svoj izbor. Upravo taj osjećaj jedenja po potrebi, ali onoj koja dolazi iz stomaka, dio je ishrane koja se naziva intuitivnom ishranom.
Riječ je o vrsti ishrane, nastaloj još sedamdesetih godina prošlog vijeka, ali je kao pojava konkretizovana tek devedesetih godina.
O intuitivnoj ishrani je počelo da se priča tek nakon knjige koju su objavile Evelin Tribol i Elajza Riš. Obe kao nutricionistkinje i savjetnice u ishrani došle su na ideju koncipiranja ove ishrane kao odgovor na sve veće probleme u koje su zapadali oni koji su odricanjem od mnogih namirnica naškodili sebi psihički.
Cio program i principi izgrađeni su na premisi da dijete jednostavno ne funkcionišu kao i da način života i briga o sebi imaju najveći uticaj na dugoročno zdravlje.
U intuitivnoj ishrani nijedna vrsta hrane nije zabranjena.
Dozvoljeno je jesti apsolutno sve, ali pod jednim uslovom – da se misli na posledice.
Šta se podrazumijeva pod intuitivnom ishranom?
Intuitivna ishrana podrazumijeva da jedete samo kada osjetite glad i kada je to zaista glad. Najbolji test za to je jutro. Tada se najjače osjeti glad koja dolazi iz stomaka. Osjećate je kao rupu koju treba popuniti i što više odlažete, to postajete nervozniji.
Međutim, potreba da pojedemo slatkiš, popijemo gazirano piće umjesto vode ili pak pojedemo burger su obično hrana za oči, dio takozvane emotivne gladi. Najbolji recept za to jeste strpljenje.
Kada poželite nešto što se može okarakterisati kao brza ili neadekvatna, ili emotivna hrana, sačekajte pola sata, ako vas želja prođe, onda nije riječ o gladi iz stomaka.
Sa druge strane, prema ovoj ishrani, u redu je da jedete i masno ako za to osjetite potrebu i glad, a ne da tu potrebu utaljavate porcijom celera jer je takva dijeta.
A ako burger nije odgovor na potrebu za masno, tijelo će poslati poruku.

Ako se posle burgera osjetite tromo, malaksalo i ako vam se spava, tijelo šalje poruku da mu ta hrana nije prijala. Takve poruke iskoristite kako biste odlučili šta ćete jesti neki drugi put.
To je u suštini intuitivna ishrana.
Jedan od principa ovog načina ishrane je i to da se treba pomiriti sa svom hranom koja postoji. Dozvolite sebi da jedete šta želite i nemojte više kategorisati hranu kao dobru i lošu.
Nijedna vrsta hrane nema isključivu moć da vas učini zdravim, kao što nijedna nema toliku moć da vas u momentu učini nezdravim.
Ako sebe lišite neke hrane na silu, prije ćete se osjetiti deprimiranim nego srećnim i zdravim. Naposletku ćete biti podložniji nekontrolisanom prejedanju.

Intuitivna ishrana takođe podrazumijeva i da se odstrane svi uticaji prethodnih izbora u ishrani. Sve blogove, knjige, mantre i govorenja, fitnes programi koji govore o specifičnim programima ishrane – po ovom načinu ishrane, treba ignorisati.
Kako se onda riješiti potrebe za brzom hranom?
Nutricionisti tvrde da potreba za brzom hranom dolazi iz činjenice da se ona strogo zabranjuje u svim dijetama. A kada sebi zaista damo dozvolu da jedemo i brzu hranu, počinjemo više da obraćamo pažnju na to kako se osjećamo jedući je.
To je uglavnom loše iskustvo, pa mnogi sami odlučuju da redukuju obroke ili ih obogate drugom, pogodnijom, lakšom i svježijom hranom.
Time se takođe vodi intuitivna ishrana. Zastupnici ove ishrane tvrde da je za spontano i zdravorazumno uvođenje zdravih navika potrebno vrijeme, ali da kada se desi – desi se temeljno.
Osobe koje naposletku same shvate šta im prija, a to je uglavnom zdrava hrana, zapravo i zavole to što jedu.
Međutim, gubljenje kilograma nije dio intuitivne ishrane.
Uglavnom se ostaje na istom, neko može čak i da dobije koji kilogram, intuitivno pristajete i na neizvjesnost.
Ipak, prije nego što otpišete intuiciju zauvijek, posle skoro svake dijete onog momenta kada je prekinete, ponovo dobijate stare kilograme. Uostalom, to i nauka tvrdi.
Istraživanja su pokazala da skoro 95 odsto dijeta nemaju nikakvog uspjeha. Jednostavno, striktne dijete nisu održive i na kraju je još lakše dobiti izgubljene kilograme plus još nekoliko dodatnih.
Šta se zamjera “principu” intuitivne ishrane?
Iako je prednost ove ishrane jedenje hrane koja nam prija, za neke to ne mora biti nužno zdrava hrana, što se zamjera konceptu intuitivne ishrane.
Ukoliko ne postoji zdrav odnos prema hrani i ako ona služi kao emotivna utjeha, u tom slučaju je teško prepoznati stvarne potrebe organizma po pitanju hrane. Samim tim intuitivna ishrana ne postoji. Tada se preporučuje rešavanja emotivnih okidača, odnosno, uzroka prejedanja.
Pojedina istraživanja su potvrdila benefite intuitivne ishrane, među kojima su psihičko olakšanje, bolja slika o sebi i generalno dobro raspoloženje, ali osim toga drugi zdravstveni benefiti su relativni i zavise od toga šta se tačno jede.
Pritom, intuitivna ishrana se ne preporučuje gojaznim osobama, ili onima koji pate od dijabetesa. Osim toga, ovo nije način ishrane koji može pomoći sa problemom prejedanja jer je za rešavanje ovog problema potreban zdrav odnos prema hrani.
No, kada se podvuče crta, intuitivna ishrana olakšava teret griže saveti o tome koliko griješimo ukoliko pojedemo burek za doručak ili ako smo pojeli parče torte više od jednom nedeljno. Ako nam burek nije prijao, prestaćemo.
Tijelo je mnogo pametnije od nas samih. Potrebno ga je samo slušati.
Iako osluškivanje potreba zahtijeva vrijeme, intuitivna ishrana nas pametno navodi da sami prepoznamo potrebu za zdravijom hranom u svakom momentu.
Kako se vam čini ovaj princip ishrane?
Da li je dovoljno samo jesti kada si gladan?